Preskoči na glavni sadržaj

Zagrljaj

Zagrliti nekoga znači zagrliti sebe. Svima nam nedostaje zagrljaj.

Neugoda grljenja je manjak ljubavi prema sebi uvjetovana manjkom grljenja u našem djetinjstvu, a i kasnije u životu. Grljenja nismo dobili niti blizu dovoljno. Grljenje među užim članovima obitelji je kroničan nedostatak, čak i kasnije kada djeca odrastu. To je jedan od faktora postepenog razvoja bolesti i strahova. 

Prihvati grljenje kao proces osobnog iscjeljivanja. Grljenje bi trebalo ostati intenzivno cijeli život. Tako se razvijaju zdravi temelji za život s drugima jer više voliš sebe.

Popularni postovi s ovog bloga

Nocebo erodira zdravlje

Nedavna znanstvena studija pokazala je da čovjek dnevno svjesno pomisli oko 6200 puta. To je jedna svjesna misao svakih 10 sekundi tijekom dana prosječnog budnog čovjeka. Što je s nesvjesnim mislima? Možemo ih slobodno pomnožiti sa 10. Limbički sustav koji treba cijeniti Naš limbički sustav je odgovoran za upravljanje i održavanje naše homeostaze, odnosno cjelokupnog mentalno-duševno-tjelesnog zdravlja. Usklađuje unutarnje stanje organizma s realnošću vanjskog svijeta, upravlja hormonskom ravnotežom i tonusom simpatikusa/parasimpatikusa, odgovoran je za učenje i pamćenje, za promjene nagona i motivacija i tako afektivno stvara osobno iskustvo. "Užarena jezgra" koja producira nesvjesne misli Limbički sustav svaki dan "suklja" nesvjesne misli vezane na sjećanja i prošla iskustva miješana s emocijama te na osnovu toga stvara izazovna očekivanja u budućnosti, praćena automatizmom ponašanja i reakcija. Sve je to još pojačano konstantnim bombardiranjem senzoričkih "p

Željezo se kuje dok je vruće

  Lijevi humerus sam potrgao 2004. "Željezo" su mi ugradili isti dan. Ta šipka se zove utkovljeni čavao i prolazi kroz sredinu kosti fiksiran sa po dva šarafa gore i dolje. Svi metalni dijelovi se nalaze unutar kosti tako da nije bilo predviđeno vađenje.  Nekoliko mjeseci nakon prijeloma, došao sam na kontrolu kod doktorice koja me operirala i tada  se odvila sljedeća anegdota.  Doktorica meni okrenuta leđima je postavila snimku rendgena snimljenu toga dana na ugašeni stakleni zaslon , tad još nije bilo digitalnih.  Upalila je pozadinsko svjetlo i moja snimka je zasjala.  Neko vrijeme je zurila u nju, tišina u ambulanti, njena sestra sjedi sa strane i čeka. I onako nepomično meni okrenuta leđima, doktorica me upita zamuckujući sa laganom dozom strave: D: "Gospodine Kudrna... Što ste vi to radili?"  Ja: "Kako to mislite?"  Nastavila je zgranuto.  D: "Što ste to radili? Kako je ovo moguće?". Polako se okrenula prema meni, širom otvorenih oč