Zagrljaj

Zagrliti nekoga znači zagrliti sebe. Svima nam nedostaje zagrljaj.

Neugoda grljenja je manjak ljubavi prema sebi uvjetovana manjkom grljenja u našem djetinjstvu, a i kasnije u životu. Grljenja nismo dobili niti blizu dovoljno. Grljenje među užim članovima obitelji je kroničan nedostatak, čak i kasnije kada djeca odrastu. To je jedan od faktora postepenog razvoja bolesti i strahova.

Prihvati grljenje kao proces osobnog iscjeljivanja. Grljenje bi trebalo ostati intenzivno cijeli život. Tako se razvijaju zdravi temelji za život s drugima jer više voliš sebe.

Popularni postovi s ovog bloga

Nocebo erodira zdravlje

Nedavna znanstvena studija pokazala je da čovjek dnevno svjesno pomisli oko 6200 puta. To je jedna svjesna misao svakih 10 sekundi tijekom dana prosječnog budnog čovjeka. Što je s nesvjesnim mislima? Možemo ih slobodno pomnožiti sa 10. Limbički sustav koji treba cijeniti Naš limbički sustav je odgovoran za upravljanje i održavanje naše homeostaze, odnosno cjelokupnog mentalno-duševno-tjelesnog zdravlja. Usklađuje unutarnje stanje organizma s realnošću vanjskog svijeta, upravlja hormonskom ravnotežom i tonusom simpatikusa/parasimpatikusa, odgovoran je za učenje i pamćenje, za promjene nagona i motivacija i tako afektivno stvara osobno iskustvo. "Užarena jezgra" koja producira nesvjesne misli Limbički sustav svaki dan "suklja" nesvjesne misli vezane na sjećanja i prošla iskustva miješana s emocijama te na osnovu toga stvara izazovna očekivanja u budućnosti, praćena automatizmom ponašanja i reakcija. Sve je to još pojačano konstantnim bombardiranjem senzoričkih "p

Pročitajte više

Nedokučivost sitnica

Kad sjednem malo u tišini, ponekad mi se pojavi sjećanje na neke trenutke života koji su mi se urezali u srce, manifestirajući se kroz divan osjećaj unutarnjeg mira, spokoja, a radi se samo o nekom jednostavnom pokretu, glasu, gesti. Držao sam godinama aikido seminare u Puli. Predivna duša zvana Robi me je uvijek dočekivala otvorena srca. Miran u glasu, u pogledu, u zagrljaju. Nakon Zagreba i njegove bolesne frekvencije ludila života, kod njega se sve ultra uspori. Kao na primjer kad u filmovima snimaju elisu helikoptera i onda odjednom toliko uspore kadar da vrlo jasno vidiš kako se elisa polako okreće, uz zvuk njenog sporog rezanja zraka koji zvuči ugodno. Volim Robija. Volim tu njegovu smirenost koju prenosi na mene. Čak me i liječi, a da pojma nema. Mogao bi knjigu napisati samo o vremenu provedenom s njim. Jedan životni kadar s njim koji mi se urezao često ispliva i ispuni me nekim unutarnjim mirom. Jutro je. Budim se na kauču. Kroz otvoreni prozor ulazi friški zrak. U kuhinji č