Lijevi humerus sam potrgao 2004. "Željezo" su mi ugradili isti dan.
Ta
šipka se zove utkovljeni čavao i prolazi kroz sredinu kosti fiksiran sa
po dva šarafa gore i dolje. Svi metalni dijelovi se nalaze unutar kosti
tako da nije bilo predviđeno vađenje.
Nekoliko mjeseci nakon prijeloma, došao sam na kontrolu kod doktorice koja me operirala i tada se odvila sljedeća anegdota.
Doktorica meni okrenuta leđima je postavila snimku rendgena snimljenu toga dana na ugašeni stakleni zaslon, tad još nije bilo digitalnih.
Upalila je pozadinsko svjetlo i moja snimka je zasjala. Neko
vrijeme je zurila u nju, tišina u ambulanti, njena sestra sjedi sa
strane i čeka. I onako nepomično meni okrenuta leđima, doktorica me
upita zamuckujući sa laganom dozom strave:
D: "Gospodine Kudrna... Što ste vi to radili?"
Ja: "Kako to mislite?"
Nastavila je zgranuto.
D:
"Što ste to radili? Kako je ovo moguće?". Polako se okrenula prema
meni, širom otvorenih očiju zurila u mene tražeći neki razuman razlog u
svojoj glavi.
Ja: "Pa ništa."
D: "Kako ništa?! Pa čavao koji imate u ruci je savijen! Spigan! Nije ravan! Kako je to moguće?!? Što ste radili!"
Vjerojatno je grozničavo vraćala sjećanje na moju operaciju, da nije nešto krivo napravila. Da nije tvornička greška. Ha-ha-ha.
Ja: "Ahaaa... Pa vježbao sam."
D: "Ma što ste to vježbali!?"
Ja: "Vježbam s girjama, kettlebelima."
D: "Sa gi.. Što?"
Tih godina girje i kettlebelli su većini bila nepoznanica.
Ja: "To je željezna kugla koja na sebi ima ručku i onda s njom radite svašta."
D: "Vidim, vidim da ste radili svašta." Rekla je režući me pogledom s prijekornim glasom. "Pa
jeste li vi pri sebi! Pa moglo se sve zakomplicirali, mogli ste si
uništiti ruku, mogli ste izgubiti ruku, što Vam je bilo?!"
Ja:
"Nemojte brinuti, ja sam fizioterapeut i kineziterapeut po struci, tako
da sam točno znao što i kada trebam raditi. Nisam imao izbora. Nisam
htio čekati ne znam koliko mjeseci fizikalnu terapiju, već sam stvar
preuzeo u svoje ruke od prvog dana. Sve sam odradio pod kontrolom, nisam
nikad imao problema."
D:" C-c-c, e svašta !"
Da sam dobro odradio svoj posao, dokaz je uspješno suočavanje s tisućama swingova i ostalih brutala na Russian Kettlebell Challenge (RKC) seminaru u Danskoj 2007. bez ikakvih problema. Dvije godine
kasnije sam to ponovio u Mađarskoj. Šipka u humerusu je bila samo motivacija.
Pozitiva, vjera, vizija, misija.
Primjedbe
Objavi komentar