Svjesnost mislioca

Jako je bitno što pričaš i izgovaraš, čak i što misliš u životu.

Nakon već dosta "odvaljenog" života, često tijekom dana uspijem osvijestiti da sam u "minus modu". To može biti i bezazlena mala prolazna misao kao na primjer "kapnuo sam vodu na stol", a opet je u hemisferi minusa.

Misao je kreirana energija. Energija koju odašilješ u eter. A eter je i tvoje tijelo. Eter je i tuđe tijelo kroz koje prolazi energija te tvoje "bezazlene" male misli. Koliko smo takvih misli nesvjesni tijekom dana? Kažu 70%. Gledam život oko sebe i samokritički sebe, 96%.

Negativne misli su vrlo male doze otrova različite koncentracije koje se talože u tijelu. Njihova energija preko kemije i hormona dugoročno erodira živce, kosti, zglobove, unutarnje organe, krv, sluznice. Kad gledaš TV, pročitaš omiljene portale, pogledaš druge profile na društvenim mrežama kako su "uspješni", ulaziš u rasprave čak i kad si u pravu, erodraš se. Akumuliraš energiju koja polako razara tvoje tijelo.

Tko zna, dok si šetao ulicom, možda je energija tvoje male negativne misli koju si poslao sebi u tijelo, i koja je automatski odaslana u eter okoline, ušla u nekog vozača u prolazu i prouzročila da skrivi sudar nakon mjesec dana, da se izdere na svoje dijete prekosutra, da zaboravi danas otići u nabavu majci u dućan, da doživi infarkt srca za devet godina. Tko zna...

Promisli i zapitaj se otkud kronične bolesti, nesreće, "loša sreća", prerana smrt...

Kreni sad i osvijesti. Time ćeš smanjiti negativno djelovanje i zakoračiti u susjednu hemisferu. I svaki puta kada uspješno osvijestiš, stvarno osvijestiš da si zakoračio natrag u minus, već se vraćaš natrag u hemisferu ljubavi, prihvaćanja, unutarnjeg mira.

Ako ne započneš sada ozbiljno i punim srcem živjeti život svjesnosti prožetog mislima koje te "melju", jednog dana, nakon duge i teške bolesti pred smrt, shvatit ćeš da si uzalud patio i pitaćeš se "što mi je trebalo cijeli život da buljim u TV, čitam besmislice na portalima, igram igrice satima i danima, surfam po internetu, kritiziram sve živo i neživo, pohodim godinama bolnice i doktore, trpajući u sebe svu tu negativu", automatski odašiljući ju i oko sebe. Potpuno izgubljeno i nepovratno vrijeme.... Šteta. Tek na kraju svi skuže...