Preskoči na glavni sadržaj

Svjesnost mislioca

Jako je bitno što pričaš i izgovaraš, čak i što misliš u životu.

Nakon već dosta "odvaljenog" života, često tijekom dana uspijem osvijestiti da sam u "minus modu". To može biti i bezazlena mala prolazna misao kao na primjer "kapnuo sam vodu na stol", a opet je u hemisferi minusa.

Misao je kreirana energija. Energija koju odašilješ u eter. A eter je i tvoje tijelo. Eter je i tuđe tijelo kroz koje prolazi energija te tvoje "bezazlene" male misli. Koliko smo takvih misli nesvjesni tijekom dana? Kažu 70%. Gledam život oko sebe i samokritički sebe, 96%.

Negativne misli su vrlo male doze otrova različite koncentracije koje se talože u tijelu. Njihova energija preko kemije i hormona dugoročno erodira živce, kosti, zglobove, unutarnje organe, krv, sluznice. Kad gledaš TV, pročitaš omiljene portale, pogledaš druge profile na društvenim mrežama kako su "uspješni", ulaziš u rasprave čak i kad si u pravu, erodraš se. Akumuliraš energiju koja polako razara tvoje tijelo.

Tko zna, dok si šetao ulicom, možda je energija tvoje male negativne misli koju si poslao sebi u tijelo, i koja je automatski odaslana u eter okoline, ušla u nekog vozača u prolazu i prouzročila da skrivi sudar nakon mjesec dana, da se izdere na svoje dijete prekosutra, da zaboravi danas otići u nabavu majci u dućan, da doživi infarkt srca za devet godina. Tko zna...

Promisli i zapitaj se otkud kronične bolesti, nesreće, "loša sreća", prerana smrt...

Kreni sad i osvijesti. Time ćeš smanjiti negativno djelovanje i zakoračiti u susjednu hemisferu. I svaki puta kada uspješno osvijestiš, stvarno osvijestiš da si zakoračio natrag u minus, već se vraćaš natrag u hemisferu ljubavi, prihvaćanja, unutarnjeg mira.

Ako ne započneš sada ozbiljno i punim srcem živjeti život svjesnosti prožetog mislima koje te "melju", jednog dana, nakon duge i teške bolesti pred smrt, shvatit ćeš da si uzalud patio i pitaćeš se "što mi je trebalo cijeli život da buljim u TV, čitam besmislice na portalima, igram igrice satima i danima, surfam po internetu, kritiziram sve živo i neživo, pohodim godinama bolnice i doktore, trpajući u sebe svu tu negativu", automatski odašiljući ju i oko sebe. Potpuno izgubljeno i nepovratno vrijeme.... Šteta. Tek na kraju svi skuže...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Nocebo erodira zdravlje

Nedavna znanstvena studija pokazala je da čovjek dnevno svjesno pomisli oko 6200 puta. To je jedna svjesna misao svakih 10 sekundi tijekom dana prosječnog budnog čovjeka. Što je s nesvjesnim mislima? Možemo ih slobodno pomnožiti sa 10. Limbički sustav koji treba cijeniti Naš limbički sustav je odgovoran za upravljanje i održavanje naše homeostaze, odnosno cjelokupnog mentalno-duševno-tjelesnog zdravlja. Usklađuje unutarnje stanje organizma s realnošću vanjskog svijeta, upravlja hormonskom ravnotežom i tonusom simpatikusa/parasimpatikusa, odgovoran je za učenje i pamćenje, za promjene nagona i motivacija i tako afektivno stvara osobno iskustvo. "Užarena jezgra" koja producira nesvjesne misli Limbički sustav svaki dan "suklja" nesvjesne misli vezane na sjećanja i prošla iskustva miješana s emocijama te na osnovu toga stvara izazovna očekivanja u budućnosti, praćena automatizmom ponašanja i reakcija. Sve je to još pojačano konstantnim bombardiranjem senzoričkih "p

Zagrljaj

Zagrliti nekoga znači zagrliti sebe. Svima nam nedostaje zagrljaj. Neugoda grljenja je manjak ljubavi prema sebi uvjetovana manjkom grljenja u našem djetinjstvu, a i kasnije u životu. Grljenja nismo dobili niti blizu dovoljno. Grljenje među užim članovima obitelji je kroničan nedostatak, čak i kasnije kada djeca odrastu. To je jedan od faktora postepenog razvoja bolesti i strahova.  Prihvati grljenje kao proces osobnog iscjeljivanja. Grljenje bi trebalo ostati intenzivno cijeli život. Tako se razvijaju zdravi temelji za život s drugima jer više voliš sebe.

Željezo se kuje dok je vruće

  Lijevi humerus sam potrgao 2004. "Željezo" su mi ugradili isti dan. Ta šipka se zove utkovljeni čavao i prolazi kroz sredinu kosti fiksiran sa po dva šarafa gore i dolje. Svi metalni dijelovi se nalaze unutar kosti tako da nije bilo predviđeno vađenje.  Nekoliko mjeseci nakon prijeloma, došao sam na kontrolu kod doktorice koja me operirala i tada  se odvila sljedeća anegdota.  Doktorica meni okrenuta leđima je postavila snimku rendgena snimljenu toga dana na ugašeni stakleni zaslon , tad još nije bilo digitalnih.  Upalila je pozadinsko svjetlo i moja snimka je zasjala.  Neko vrijeme je zurila u nju, tišina u ambulanti, njena sestra sjedi sa strane i čeka. I onako nepomično meni okrenuta leđima, doktorica me upita zamuckujući sa laganom dozom strave: D: "Gospodine Kudrna... Što ste vi to radili?"  Ja: "Kako to mislite?"  Nastavila je zgranuto.  D: "Što ste to radili? Kako je ovo moguće?". Polako se okrenula prema meni, širom otvorenih oč